A dan je tako lepo počeo
Često me obuzme osećaj beznađa i naizgled bezrazložne tuge koj me preplavi i ne pušta da dišem. Jedini izlaz iz toga čini se plakatati, ugušiti se u suzama i čekati da prođe. Nisam sigurna kako ni zašto se ti dešava, male stvari mogu da pokrenu lavinu osećanja koja u lančanoj reakciji pokreće drugu lavinu i tako u nedogled, dok iz mene ne izađe i posednji atom snage i dok ne zaspim od iscrpljenosti ili se jednostavno nateram da prestanem, jer bi čini se to moglo da traje zauvek. Elem, nisam sigurna ni da li ovo neko uopšte čita i nisam sigurna ni da li me baš briga. Uvek sam volela da pišem, dnevnike pogotovu. ovo se čini kao dosta lakša varijanta s obzirom da ne iziskuje napor ručnog pisanja.